Vrlo je jadno kada jedna država nema sposobnosti, mogućnosti i volje da matične knjige svojih državljana, koje su u ratu izmještene u drugu državu, vrati ni petnaestak godina od ratnih dešavanja.
Međutim, još je jadnije kriviti Centralnu izbornu komisiju što primjenjuje zakon, koji uvjerenje o državljanstvu propisuje kao jedan od svega tri uslova za upis u birački spisak. Nešto više od 2.000 Hrvata iz Posavine nema validna uvjerenja o državljanstvu jer ih sa spornim pečatom dobijaju u Slavonskom Brodu, u kancelariji koja nije ni pod čijom kontrolom i koja izdaje "neka djevojka". Tako ovi Hrvati, koji uglavnom žive u Hrvatskoj, neće moći glasati putem pošte (biračko pravo mogu ostvariti ako u BiH predaju zahtjev za dokumente CIPS-a).
Sada se politikantskim komentarima na konačnu odluku CIK-a krivac pokušava naći u onom ko primjenjuje zakon, a ne u nizu institucija u BiH koje godinama nisu uspjele da vrate matične knjige iz Hrvatske. Niko, takođe, nije našao za shodno da "prozove" zapadnog susjeda, koji je isto zabrinut zbog "uskraćivanja" ovih izbornih prava. Ali veliko zakonsko i moralno pitanje za Zagreb je zbog čega nisu svo ovo vrijeme ušli u tu kancelariju (koja je inače u zgradi policije) i vratili matične knjige BiH.
Tih 2.000 nekadašnjih stanovnika Posavine žrtve su postojećeg nereda u BiH. Isto kao što oni ne mogu glasati putem pošte zbog nemara države, tako se i hiljade drugih građana, koji još žive u BiH, svakodnevno bore s raznim greškama administracije. Samo što se ne mogu sve patnje iskoristiti u predizborne svrhe.