Prije 28 godina umro je najveći sin svih naroda i narodnosti tadašnje SFRJ, maršal Josip Broz Tito. S njim je u 15.05 tog 4. maja u Ljubljani umrla i ideja bratstva i jedinstva, a kasnije i država koja je bila cijenjena širom planete.
Prije 28 godina umro je najveći sin svih naroda i narodnosti tadašnje SFRJ, maršal Josip Broz Tito. S njim je u 15.05 tog 4. maja u Ljubljani umrla i ideja bratstva i jedinstva, a kasnije i država koja je bila cijenjena širom planete.
Danas, 28 godina od njegove smrti i 14 godina od raspada bivše Jugoslavije, rođeno je niz patriota i domoljuba "državica" nastalih raspadom one "prave", koji punih usta i bez imalo srama kažu da smo onda živjeli u mraku.
Ali to nas, ipak, ne treba da čudi. Pričaju to oni čiji su djedovi i očevi, a možda i oni sami u doba Titove sređene države proveli više dana iza rešetaka nego na slobodi. Njima je, dakako, sada bolje, jer javno mogu da se hvale svojom fašističkom i nacionalističkom prošlošću.
Mnogi od njih su u vlasti i oni ne žele da vide brojne penzionere i sirotinju, koji svaki dan rove po kontejnerima i umiru jer nemaju novca da kupe najobičniji lijek. Današnji lokalni kauboji i nekadašnji zatvorenici ne stoje u redovima za komad hljeba u brojnim javnim kuhinjama. Njihova mjesta danas su nerijetko u udobnim foteljama mnogobrojnih ministarstava i kabineta, gdje se "bore" za ulazak u EU.
Ironično? Danas, 28 godina nakon Titove smrti, živimo u državi apsurda. Vjerovatno jedinoj u svijetu u kojoj isticanje fašističkih i sličnih simbola niko zakonski ne može sankcionisati. I naravno da im smeta Tito i njegova politika, koja je takve i njima slične slala na "dobrovoljni" rad, zbog onoga čega se svako pametan stidi.
Još kažu da je maršal napravio grešku. U tome se moramo složiti, jer zaista Titova jedina greška, biološka, je što nije živio 200 godina.