"E, pa večeras neću ostati u sobi" - zacvrkuta Helga Köenig, stojeći umotana u mekani ljubičasti peškir, ispred zamagljenog ogledala u sobi 313, hotela "Palace", izgrađenom na tristo devedeset petom metru nadmorske visine, tik uz obalu božanstvenog Bodenskog jezera.
Vrijedilo je doputovati iz Beča na ovu tromeđu Njemačke, Švicarske i njene domovine Austrije, kako bi u višednevnim pregovorima postigla najbolje uslove za sklapanje poslovnog ugovora sa jednom od najznačajnijih američkih kompanija.
Postigla je i više od očekivanog, što njenoj firmi neće donijeti samo siguran novi kapital, nego i njoj samoj, bila je uvjerena, mjesto predsjedavajućeg u upravi. Cijeli svijet je bio samo njen, a budućnost i više nego (o)sigurana.
Dopamin, hormon sreće, do te mjere je kolao venama Helge Köenig da se osjećala kao prava kraljica. Uvukla se u malu crnu haljinu, stavila bisere, uletjela u crvene lakovane štikle, uzela svoju crvenu, takođe lakovanu tašnicu i samouvjereno izašla iz sobe.
Dugačkim hodnikom je zamamno lepršao "šanel 5", dok je zavodljivo gazila prema hotelskom restoranu.
Nimalo joj nisu smetali gotovo pohotni pogledi, koji su od glave dopirali do njenih gležnjeva, jer Helgi Köenig te večeri jednostavno ništa nije nedostajalo. Zračila je samopouzdanjem i seksipilom i bilo joj je simpatično gledati kako se dva konobara sudaraju dok su obojica, u istom trenu, potrčali da joj se nađu na usluzi. Pravila se da ništa ne primjećuje.
Izabrala je sto, oko kojeg se širio neodoljivi miris divlje narandže iz treperave svijeće, preko puta crnog stenvej klavira, za kojim je već sjedio šarmantno prosijedi pijanista, u bijelom smokingu. Sa bijelom satenskom leptir mašnom.
Otvorila je jelovnik i tek u susretu sa prvim slovima shvatila da je u posljednja tri dana pojela samo nekoliko prepečenih tostova i dvije, tri jabuke... I popila hektolitre kafe. Nije pušila.
"Večeras slavim", pomisli Helga Köenig i lagano podiže ruku u pravcu konobara, koji i dalje nije skidao pogled sa njenog anfasa. I dubokog dekoltea.
"Lijepo molim bruskete od pršuta i šeri paradajza, na rukoli, sa tri vrste zelene salate, ovlaš posutim kuhanim jajetom* (a'la naša salata mimoza, nap. aut) i svakako čašu bijelog rizlinga. "
"Odličan izbor, gospođice", odgovori konobar , "smijem li peporučiti berbu 2002. vinarija Andreasa Bühla, iz Berlina? "
"Mmmmm, kako da ne", zadovoljno odgovori Köenig Helga. Dugo je niko nije oslovio sa "gospođice", iako nije bila udata i imala je 35 godina. U svijetu muškaraca i haj level biznisa, Helga Köenig je bila opasna igračica, samouvjerenija od mnogih testosteronskih i nabildanih muških primjeraka.
Ni za glavno jelo se nije dugo dvoumila - "sauerbraten", nepogrešivo je izabrala čuvenu njemačku teleću šniclu, bez priloga, i salatu od svježih zelenih krastavaca. Konobar preporuči čašicu pinot noara. "Crni burgundac, bravo, bravo, hvala na prijedlogu", reče Köenig Helga.
Vrijeme je lagano odmicalo, dok se mjesec šetao nad glatkom površinom jezera. Noć je bila prekrasna. Krhka.
"Dozvolite da se predstavim. Mond. Ejms Mond.", reče šarmantni prosijedi pijanista, koji se tako bešumno stvorio pred njom, da nije ni primijetila da je muzika utihnula... "Helga. Köenig Helga", odgovori. "Što da ne, pomisli..," dok je na časovniku izbijala ponoć.
"Hilfe, hilfe, upoooomooooooć", vrisnula je sobarica Seka, inače izbjeglica iz Maglaja, kada je sljedećeg jutra kao obezglavljena izjurila iz sobe 313.
Helga Köenig nepomično je ležala na ljubičastom jastuku od satena.
Kako je tog mjeseca, baš na Bodenskom jezeru snimana hiljadu devesto osamdeset šesta epizoda treće sezone američke serije CSI Majami, lokalna policija je zamolila inspektora Horejšija da im pomogne u rasvjetljavanju misterioznog događaja.
U sobi 313, izuzev leša Helge Köenig, ništa nije izgledalo neobično, ali lokalna policija je bila sigurna da je riječ o ubistvu. Samo im je još to trebalo, u elitnom bodenskom odmaralištu... Pred samu sezonu...
Na tijelu preminule nije bilo tragova nasilja, modrica, posjekotina, soba nije bila ispreturana. Po zgužvanoj posteljini bilo je očigledno da Helga Köenig noć nije provela sama...
Horejšio je skinuo svoje rej ban naočari i tražio hitnu obdukciju, sa naglaskom da se brzom analizom unutrašnjih organa utvrdi uzrok smrti.
Evo izvještaja patologa: pršuta je bila zaražena trihinelom, jaje salmonelom, a zelena salata i šeri paradajz bakterijom ešerihije koli. Toliko o predjelu.
Sauerbraten je ukazivao da je šnicla iz teleće ruže bila zaražena kravljim ludilom, a zeleni krastavci, uvoz iz Španije, raznijeli su želudac i bubrege smrtonosnom dozom, takođe najsavremenijeg soja bakterije ešerihije koli.
Pregledom tjelesnih tekućina utvrđeno je da Helga Köenig nije bila silovana, ali je bilo očigledno da je vodila ljubav bez zaštite. Analizom DNK njenog partnera utvrđeno je takođe da NN muškarac nije u registru prestupnika njemačke policije ni Interpola, ali je takođe potvrđeno da je muškarac bolovao od side.
U plućima Helge Köenig, dodatnom pretragom, detektovan je tek uneseni virus svinjskog gripa H1N1, za koji je analizom stepena mutacije, utvrđeno da ga je najvjerovatnije pokupila tri dana ranije, na aerodromu.
Horejšio je ponovo stavio svoje rej ban naočale i višeznačajno pogledao u kameru.
"Ovo je bila posljednja večera Helge Köenig", zaključi vođa tima forenzičara iz Majamija. I lagano odšeta u legendu.
Poštovani čitaoče, ne znam da li se Vama dopala ova pričica u današnjem izdanju "Navrh jezika"? Meni nije. Nastala je tokom noći, u junu 2011. godine, u međuprostoru, između dnevnika i sve samih ohrabrujućih vijesti iz regiona.
Jesti ili ne jesti, pitanje je sad. I da je Šekspir živ, bojim se da ne bilo odgovora.