Predstavnici BiH i EU potpisali su juče u Luksemburgu Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SSP). O važnosti ovog dugo očekivanog događaja svi već znaju gotovo sve i nema nikakve dvojbe da je naša država uprkos svim političko-tranzicijskim problemima sada na korak od porodice evropskih zemalja. Međutim, zbog elementarne diplomatske nekulture i uvijek prisutne gladi za slikanjem naših političara i njihovih satelita (s jednom jedinom željom, da ih povijest pamti kao sudionike) potpisivanje SSP obilježeno je i diplomatskim skandalom do tada neupamćenom u institucijama EU.
"Nikada manje zemlje, a veće delegacije", moglo se čuti u hodnicima EU, kada su Oli Ren i društvo saznali da iz BiH dolazi ekskurzija od 60 zvanica!? Bio je to šok za čelnike Unije, jer ljudi nisu mogli doći sebi čak i od pomisli da zvaničnici države, koju su doslovno natjerali da uskoči u posljednji voz za Evropu, mogu nakon svega biti toliko bestidni. Iako je spisak na kraju skresan na dvadesetak zvaničnika, iako čak i Majka (kako se odmila prozvala gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac) nije sjela na svoju stolicu na kojoj je već bilo obješeno njeno ime, bruka je pukla i diplomatska šteta će teško biti popravljena. Ali koga briga za bilo koju, pa i ovu vrstu štete, u zemlji čiji šef diplomatije ima pasoš susjedne države.
Potpisivanje SSP kad se tinta osuši neće značiti apsolutno ništa, ukoliko bh. političari konačno ne odluče ne biti važni samo sebi. Ako hitno ne provedu neophodne reforme i od BiH ne načine državu pogodnu za investicije i razvoj domaćih firmi, penzioneri će nam i dalje umirati od gladi, firme će propadati, radnici ostajati na ulici, a mladi će se htjeti hvatati noge na bilo koju stranu svijeta.