Teško ćete danas sresti državnog ministra, parlamentarca, direktora agencije, službenika ili uposlenika koji se na razne načine ne pokušava domoći članstva u nekoj od bezbroj državnih komisija za sve i svašta.
Unazad godinama država nazaduje, para je sve manje, budžeti opstaju samo zahvaljujući dugoročnom zaduživanju, ali komisije doživljavaju pandemiju. Sve ih je više i teško ih je iskorijeniti. One su već postale svrha same sebi, jednostavan i lagodan način da se za svega mjesec prosipanja raznih ubleha domognete prosjećne bh. plaće, a da vam za to niko ne postavlja nikakva pitanja.
Samo djelimičnim uvidom u posljednji izvještaj Ureda za reviziju institucija BiH o učinku rada državnih komisija ostajete bez daha. Makar već pomalo stekli imunitet nad vlastitim umom koji vas stalno tjera na razmišljanje o količini ispoljene bahatosti predstavnika državnih vlasti, ostajemo frapirani iščitavanjem stranica revizije. Postavljamo sebi pitanje: kada će tim ljudima biti dosta, hoće li se pojedinci konačno zaustaviti i na zaradi od 7.000 KM mjesečno? Imaju li imalo stida naspram 650.000 nezaposlenih u BiH?
"Svima se plaćaju i nedolasci na sjednice", "plaćeni unaprijed bez obzira na rezultate rada", "funkcioneri sami sebe imenuju za članove komisije", samo su neka od zapažanja revizora koja vas istinski tjeraju na zaključak: u državnom sistemu bez ikakvog sistema pravo je čudo da država opstaje.
Svakog građanina BiH revizija bi, na vlastitu inicijativu ili kroz potenciranje medija, morala javno upoznati i sa ovim teretom na državnoj grbači. Svaki građanin BiH mora znati i za postojanje "Komisije eksperata za poliomijelitis", ili "Komisije PS BiH za provođenje imenovanja jednog predstavnika akademske zajednice u komisiju za izbor i praćenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije". Da nije ovoliko žalosno, tek bi onda možda bilo smiješno...
Oni će nastaviti da uzimaju sve dok mogu, makar jednog dana presušile sve državne sehare. Krahira li i sistem, oni sigurno neće!