Izgleda čudno, ali je istinito jedan Bijeljinac odvažio se da prijavi godišnju zaradu koja premašuje 700.000 maraka i, vidi čudaka, čovjek će na sve to platiti porez.
Stvarno, čudan neki čovjek: umjesto da pare krije k'o zmija noge, što čine hiljade po debljini novčanika sličnih, on je odlučio da sav svoj prihod stavi na papir i sve to lijepo sabere i prijavi kako bi platio porez.
Takvi su primjeri, kad okrenemo točak naše realnosti, česti baš kao putnici na banjalučkom aerodromu. Dakle, gotovo pa ih i nema.
Na to ukazuje i ovogodišnja statistika Poreske uprave - samo dvije hiljade građana popunilo je poresku prijavu, iako su to dužni da urade svi oni čija je plata četiri puta veća od prosječne.
Rekorder po visini prijavljenog poreza pokazao je, ipak, da se stvari mijenjaju. Njemu ne treba zavidjeti, već, naprotiv, natjerati još bogatih da plate porez. Jer, naši uzori su, koliko god to mi krili sami od sebe, oni koji varaju državu, a ne oni koji je izdržavaju.
Ali, stvarni uzori su na drugoj strani. Njih treba tražiti među onim potpuno nenametljivim. Zar nije takav mladi banjalučki programer, koji je prošle godine prijavio zaradu veću od pola miliona? Čovjek, kažu oni koji ga znaju, nema čak ni fakultet, ali ima znanje, koje pošteno prodaje. Od poreza koji je platio isplaćeno je najmanje 250 penzija.
Zar mu treba zavidjeti zbog toga?