Bosna i Hercegovina se brzim koracima vraća u 1992. godinu. To je zaključak običnog čovjeka koji je zadnjih dana obasut izjavama političara da mir u BiH može biti trajno narušen, da je Ustav BiH ugrožen i da se ruši.
Umjesto da brane Ustav na koji su se zakleli kada su preuzimali dužnosti, političari ga ruše. Zar ustav nije najvažniji zakonski akt u svakoj državi. Svako urušavanje ustava i njegovo gaženje nogama, bez obzira da li taj ustav imao nedostataka ili ne, opasan je presedan i zahtijeva reagovanje ne samo međunarodne zajednice već i institucija BiH zaduženih da štite ustavni poredak BiH.
Hoće li neko odgovarati zato što se ruši ustavno uređenje i da li će možda uslijediti neka `kazna` od međunarodne zajednice? To je manje bitno. Građani žele da žive u državi koja će im obezbijediti jednaka prava bez obzira na naciju, vjeru... Žele da se slobodno kreću, da putuju bez viza, rade...
Dok su na sceni oni koji kažu da mir u BiH može biti trajno narušen, nema napretka. Ko ima smjelosti da to pomisli, a kamoli da to kaže, i to još javno i članovima Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira.
U toj izjavi u daljini se čuje ratni poklič. Teško je povjerovati da u BiH postoje političari koji otvoreno pozivaju na otvaranje novih rana, a nisu zacijelile ni stare.