Da mito i korupcija caruju kako u državnim institucijama tako i među izbjeglicama u BiH priča je koja je poznata i pticama na grani, ali i ostalim sitnim životinjama u našoj zemlji.
Tako ne treba ni da čudi kada neko ko želi da ostane anoniman, naravno, "mrtav ladan" izjavi da je platio gotovo pet hiljada maraka kako bi ubacio svoje ime na vrh spiska za obnovu domaćinstva porušenog tokom rata.
Problem je, međutim, kada nadležni iz opštinskih komisija koje su dužne da vode brigu o poštenoj raspodjeli sredstava poput papagaja već deceniju odgovaraju: "Čuli smo za tako nešto, ali nikada nismo dobili zvaničnu prijavu, pa ne možemo ni raditi po tom slučaju".
I tako iz godine u godinu, iz decenije u deceniju, korupcija i mito u BiH postadoše najbolji drugari, čiju vezu niko rastaviti neće, a sitna raja istrošenih glasnica nijemo posmatra njihovo drugarstvo, nemoćna da bilo šta učini. Nemoćna, naravno, pod navodnicima, i to duplim, jer i raja ma koliko sitna bila isto je tako odgovorna zbog onoga što joj se dešava pred očima.
Očigledno je da su krivci na obje strane, izbjeglice koje imaju para s jedne strane i koje se preko reda guraju kako bi, ne samo obnovili prijeratno domaćinstvo, već učvrstili i kokošinjac koji prije rata jedva da je stajao pod pritiskom dasaka, dok njihove komšije ne mogu ni prvi sprat kuće renovirati. S druge strane, krivci su i članovi opštinskih komisija koji ćutke već godinama uzimaju lovu i guraju "bližnje" na vrhove spiskova.
"Sve ovce su na broju, a vuci su siti", govori sitna raja ništa ne poduzimajući, pa onda i ne čudi da s vremena na vrijeme u nekim novinama bude napisan poneki članak o mitu i korupciji, koji će izazvati blagi smiješak na licima sitne raje uz nezaobilazni komentar: "Jesam ti rekao, ženo, da ovoga ima, pa ja o ovome govorim već godinama".