Zaista, šta se to dešava s našom ljudskom savješću i, na kraju krajeva, sasvim logičnim građanskim obavezama, čak i zakonima propisanim?
Puna tri dana na brdima oko Višegrada, a i na više područja širom BiH, bjesne požari s kojima se bezuspješno i danonoćno bore vatrogasci i šumski radnici, a građani za to vrijeme mirno čekaju, osluškuju radio i TV vijesti, sjede u baštama restorana, kupaju se na drinskim i rzavskim plažama, izbjegavajući da se odazovu brojnim apelima i naredbama lokalnih vlasti.
Jednostavno, kao da se to njih ne tiče, kao da je to negdje tamo daleko, njima sasvim strano, jer kako drugačije objasniti podatak da su se od 200 uredno pozvanih pripadnika rezervnog sastava jedinica Civilne zaštite u Višegradu danas odazvala svega dva, a da je od 300 višegradskih lovaca na gašenju tek njih desetak. Ostali su to, očigledno, smatrali neobaveznom stvari, a dobar broj čak nije htio ni pozive primiti.
I tako, tek nakon što je donijeta Odluka o proglašenju elementarne nepogode izazvane šumskim požarom na brdu Goleš, koji je za tri dana opustošio preko 690 hektara crnogorice i drugog rastinja, situacija s odzivima gasilaca se prilično normalizovala. Ali i nakon toga na gašenje požara javilo se znatno više dobrovoljaca nego rezervista Civilne zaštite.
Očigledno je da će nakon ovog iskustva u Višegradu morati napraviti dobru reviziju sastava jedinica Civilne zaštite, jer je nedopustivo da ih imaju tek reda radi i na broju, a da kad zatreba nisu u funkciji, niti se na njih može ozbiljnije računati u ovakvim i, ne daj bože, mnogo težim elementarnim nepogodama.