Nakon što su prestale serije postavljanja eksplozivnih naprava ispod automobila, koje su nerijetko za posljedice imale ogromnu materijalnu štetu na objektima u čijoj su blizini bila parkirana ta vozila, u posljenje tri godine automobili u Trebinju sve više stradavaju u požarima.
U CJB Trebinje, doduše, nema potvrda da li je ijedan, od više od dvadeset požara na automobilima, bio namjerno podmetnut, iako su vlasnici uglavnom tvrdili da su u pitanju paljevine. Svi vlasnici oštećenih automobila su tvrdili da su njihova vozila satima prije zapaljenja bila parkirana, u fazi mirovanja, ali istrage su još u toku.
U Trebinju već odavno postoji podjela na dvije vrste automobilskih požara i to na one čiji su vlasnici policijski službenici i na druge koji se vode pod "razno", s obzirom na to da su u pitanju ljudi svih zanimanja i starosnih dobi. Svi oni, međutim, imaju jednu zajedničku osobinu, a ta je da ne žele da komentarišu ono što im se desilo, neki zbog profesionalne etike, neki iz straha, a neki jednostavno zato što ne žele da im se ime povlači po medijima.
Moramo li, nakon što smo iole bolje automobile zaštitili zederima i "lavljim kandžama", sada svi praviti garaže?! I na kraju, ako i imamo mjesta i novca za garaže, kako ćemo ih sklapati i postavljati na svakom parkingu na kojem ostavimo autombil?
Za one koji ovakva pitanja smatraju zajedljivim i zlonamjernim, za one koji tvrde da njihovi automobili neće doći na red, neka dobro razmisle kome su se sve, makar i nenamjerno zamjerili, jer danas i maloljetnicima ne brane ulaziti u kladionice, kupovati cigarete i alkohol, razmjenjivati valute kod uličnih dilera, pa zašto bi im onda bila nedostupne nabavke litre benzina i crne fantomke.