Zamislite da živite u državi u kojoj bi hirurga za kojeg bi bilo utvrđeno da je namjerno upropastio zdravlje pacijenta, nekoliko mjeseci kasnije vidjeli kako se sprema da na vama izvrši operaciju. Ili kad biste bili građanin zemlje u kojoj bi, recimo, profesionalnog vozača autobusa koji bi namjerno izazvao saobraćajnu nesreću, nekoliko mjeseci kasnije vidjeli kako vam u autobusu naplaćuje kartu.
Takve stvari, naravno, nisu moguće, zar ne? Pa naravno da nisu, jedna od osnovnih karakteristika države koja se želi okititi pridjevom "pravna" je da nekome ko je osuđen za namjerni i ozbiljni nemar u svojoj profesionalnoj djelatnosti, pored zatvorske kazne, slijedi i oduzimanje licence za obavljanje te djelatnosti. A tek zamislite da bi nekom sudiji bilo dozvoljeno da nastavi da sudi, iako je sam osuđen da je kao sudija izvršio krivično djelo. Možda bi se prva dva primjera koja smo naveli mogla i desiti negdje u nekoj afričkoj ili azijskoj zemlji poznatoj po pomanjkanju institucionalne efikasnosti, ali ovo treće možda bi bilo moguće samo u nekom lošem filmu.
Ali, vjerovali ili ne, takve stvari su moguće i dešavaju se - u BiH. Sudija Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu Neđija Šehalić pravomoćno je osuđena za protivzakonito naplaćivanje taksi u iznosu od 31.000 maraka. Kaznu je izrekao Okružni sud u Doboju, a potvrdio Vrhovni sud RS u februaru prošle godine. Ali, VSTS BiH je ovom sudiji dozvolio da nastavi suditi. Žestoki protesti stručnjaka - među kojima su i Branko Perić, bivši predsjednik VSTS-a, sudija Danijela Mikić, koja je predsjedavala Komisijom koja je dozvolila Šehalićevoj da se vrati na posao, i mnogi drugi - ništa nisu pomogli. Šehalićeva će i dalje određivati pravdu i odrezivati kazne, iako je pravosnažno osuđena. Šta reći o takvoj zemlji? Ili su ljudi u toj zemlji totalno zatupljeni, ili su i sami akteri u veoma lošem filmu.