U Federaciji BiH, i pored izmijenjenog Zakona o transplantaciji, većina pacijenata, iako imaju živog donora, ne dočeka transplantaciju.
Kada pitamo ko je kriv za to, iz Udruženja govore da su krivi klinički centri i resorno ministarstvo, a iz Ministarstva zdravlja da ima pomaka, ali da, ipak, o svemu odlučuju klinički centri.
Prema tvrdnjama članova Udruženja dijaliznih i transplantiranih FBiH, krivo je Ministarstvo što je u 19 mjeseci izvršena samo jedna transplantacija, mada iz Ministarstva tvrde suprotno.
Kome vjerovati - onima koji se bore za život ili onima koji kroje sudbinu pacijenata koji čekaju transplantaciju?
U FBiH godišnje umre 400 pacijenata koji čekaju transplantaciju. Brojke ne lažu.
Iako iz Ministarstva tvrde da su klinike počele raditi transplantacije, iz Udruženja kažu da pacijente šalju u Tursku, Hrvatsku, Bjelorusiju. To košta, jedan roditelj čije djete treba transplantaciju, a čije ime na njegov zahtjev nećemo objaviti, kaže da je morao da prikupi 25.000 eura da bi dijete odveo u Tursku, te da su mu na jednoj klinici u BiH kazali da ide tražiti pomoć vani.
Zašto se sistem, i pored dobrog zakona koji je usvojen 2017. godine, igra životima ljudi, zašto izmučenim pacijentima ne omoguće da transplantaciju izvrše u matičnoj državi, uz zdravstveno osiguranje i uz srodnika koji želi i hoće biti donor?
Neki parlamentarci, ali i članovi Udruženja dijaliznih i transplantiranih, kažu da mnogo koštaju aparati za dijalizu i da se ovim neprovođenjem zakona štiti farmaceutska industrija, a na uštrb onih koji čekaju normalan život.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.