Svakodnevno smo svjedoci da je kriza sve veća i da je zahvatila svaki segment društva.
BiH ima najviše nezaposlenih u regionu, plate su najmanje, kupovna moć građana se svodi na to da se kupuje samo ono što se mora i to obevezno najjeftiniji proizvodi.
Penzionera je sve više, radnika sve manje, sve je više socijalno ugroženih koji su primorani obrok tražiti u narodnim kuhinjama i u Crvenom krstu, koji nažalost u posljednje vrijeme imaju sve manje za ponuditi siromašnima.
Strane donacije su već odavno presušile i prestale stizati u BiH, a kriza je toliko pritisnula običnog čovjeka da već godinama nemaju šta odnijeti u organizacije Crvenog krsta, osim stare odjeće i obuće.
Hranu niko ne donosi, ali je sve više ljudi dolazi tražiti, kažu u ovim organizacijama.
Nije ni čudno što pakete hrane niko ne donosi u Crveni krst ako znamo da osnovnih životnih namirnica nikad ne "pretekne" u kući, jer je svako kupi koliko mu treba za dan-dva i pazi se da se svaki gram hrane potroši, da ne propadne.
Ali prazna skladišta organizacija Crvenog krsta više bi trebalo da zabrinu nadležne institucije u BiH, jer je veliko pitanje šta bi se desilo u slučaju velikih katastrofa, kao što su zemljotresi, poplave ili požari.
Ako ove organizacije, čija osnovna djelatnost jeste upravo pomoć ugroženima od ovakvih katastrofa, nemaju bukvalno ništa, pitanje je ko bi na koji način zbrinuo ugroženo stanovništvo.Vjerovatno niko, jer je kod nas već odavno postala realnost da niko ni za šta ne odgovara, iako se zna da je odgovoran za neki propust.