Ukrašena šetališta, ulice, gužve u saobraćaju i tržnim centrima najbolji su pokazatelji da su praznici na pragu.
Za proslavu se oni boljih primanja trude da obezbijede raznovrsnu i kvalitetnu trpezu, da kupe neku novu "krpicu" i da sve bude savršeno.
Poražavajuća je, međutim, činjenica da većina bh. građana nema tu mogućnost, te će njih više od 50 odsto samo simbolično obilježiti predstojeće praznike. Ući će u novu godinu sa starim problemima. Plate i penzije nisu redovne ili dovoljne, a oni koji rade s minimalnim primanjima ne mogu izvojiti novac za slavlje tokom praznika. Žalosno je to što se građani moraju zaduživati i posuđivati novac kako bi obezbijedili nešto bogatiju trpezu. Za to bi trebalo da se zabrinu naši funkcioneri, ali izgleda da za prioritetna pitanja običnih ljudi oni nemaju vremena.
Kada se posmatraju ulice i parkovi, dobro su ukrašeni, pa ne ostavljamo loš utisak kada nam neki stranac dođe u posjetu, ne znajući ipak činjenicu da je pojedinim građanima kupovina mesa pravi luksuz.
U prazničnoj euforiji dosta građana će potrošiti i posljednju marku iz novčanika, pa makar bila i pozajmljena, samo da dosljedno dočekaju praznike i goste.
Malo nas se zapita šta nakon toga? Bilo kako bilo, "stezanje kaiša" osjetićemo sigurno svi u februaru, kada će vladati euforija nedostatka novca.
Treba preživjeti nekako cijelu narednu godinu, za koju se nadamo da će biti u znaku bar jenjavanja ekonomske krize. Barem one globalne.