Gomila željeza zvana oružje, koja je devedesetih godina prošlog vijeka sijala smrt na ovim prostorima, uništena je u banjalučkoj livnici "Jelšingrad", tačnije istopljena i pretvorena u nešto sasvim novo.
Njegova "duša" umjesto dosadašnjeg glavnog razloga postojanja - smrti, u budućnosti će biti od opšte koristi i pomagaće svima jer će biti dio vjetrenjača namijenjenih za sveopštu korist.
Tužnije od gledanja u "oči" nijemog oružja bila je jedino spoznaja da ni nekadašnji banjalučki gigant nije što je bio, ali idemo dalje.
Iako su apeli građanima da predaju nelegalno oružje svakodnevica u RS, odnosno BiH, mnogi ipak imaju drugačiji stav prema svemu.
Ali, ne smijemo zaboraviti da su u većini tragedija nakon rata od ovog oružja stradala djeca. Roditelji, barem oni koji su od tuge i bola mogli govoriti, tada su tvrdili da su oružje "sakrili i da im nije jasno kako su ga djeca pronašla".
Pitajte ih da li bi nakon svega oružje ponovo sakrili u neku rupu u dvorištu, koja je, nažalost, bila predmet dječje radoznalosti.
U drugim slučajevima ovo oružje bilo je okidač mnogih porodičnih tragedija koje se sigurno ne bi dogodile da ova gomila željeza nije bila "pri ruci". Onima što se spremaju za nove ratove, što misle da će i za koju godinu pući puška na ovim prostorima želim reći da se u budućem ratu, ako do njega dođe, neće pitati ni Srbin, ni Bošnjak, ni Hrvat u ovoj rupi u kojoj živimo. Isto tako neće se koristiti ni puške koje su već nagrižene rđom, a ni bombe koje su pod sjenicima. Žali bože ovaca koje i ne znaju gdje spavaju.
To smo valjda naučili. Nadam se da jesmo.
Zar stvarno treba biti previše pametan pa sabrati sve ovo i odlučiti ispravno?