Priča o preglasavanju u BiH stara je koliko i važeći ustav. Aneksom Dejtonskog mirovnog sporazuma, koji predstavlja Ustav BiH, kreiran je veoma komplicirani sistem. Na svakom koraku omogućeni su razni mehanizmi zaštite nacionalnih interesa, koji su prerasli u mehanizme blokade.
BiH je zemlja u kojoj se skoro sve može proglasiti nacionalnim interesom. Upravo zbog ovako postavljenog sistema svako malo slušamo priče o preglasavanju jednih, drugih ili trećih.
Najsvježiji primjeri su glasanja u Vladi i Parlamentu FBiH o setu zakona kojim se reguliraju prava boračkih kategorija. Predstavnici Hrvata nisu podržali predložena rješenja, ali ona su ipak usvojena.
Epilog je, dakle, uvijek isti. Bošnjaci, Srbi ili Hrvati stalno govore o preglasavanju i traže zaštitu svojih interesa, ali niti jedan narod, odnosno njegovi predstavnici u vlasti, ne žele se uhvatiti u koštac s ovim problemom.
Rješenje je kao i u većini ostalih slučajeva vrlo jednostavno. Potrebno je u procesu ustavnih promjena jasno precizirati šta su to vitalni nacionalni interesi, te odrediti tijelo na državnom nivou, koje će se baviti zaštitom tih interesa. Idealno bi rješenje bilo da to bude Dom naroda parlamenta BiH, koji bi imao nadležnosti samo da razmatra zakonske i podzakonske akte, za koje jedan od tri konstitutivna naroda smatra da ugrožava njihov interes.
Time bismo političarima oduzeli i argument da svoje interese skrivaju iza nacionalnih. Konstantnim pričama o preglasavanjima i kršenju nacionalnih interesa potpuno se devolvira sistem, koji je zamišljen kao mehanizam zaštite svakog naroda na svakom pedlju BiH.