Apelaciono vijeće Suda BiH ukinulo je prvostepenu presudu kojom je Dragan Čović, aktuelni predsjednik HDZa BiH i bivši član Predsjedništva BiH, osuđen na pet godina zatvora, a četvorica braće Ivanković Lijanović oslobođeni optužbi.
Kao objašnjenje zbog čega je donesena ovakva odluka, Vijeće navodi, između ostalog, da je prvostepeni sud izrekao presudu koja je nerazumljiva, protivrječna sama sebi i razlozima presude. Apelaciono vijeće je ovim u najmanju ruku ukazalo da prvostepeni sud ne zna da radi svoj posao. Jer, ako članovima Vijeća, koji su pravni stručnjaci, presuda nije razumljiva kako će onda biti građanima?
Postavlja se pitanje zašto je onda Sudsko vijeće izreklo takvu presudu. Vjerovatno da bi pokazalo da sud nešto radi i da se javnosti zamažu oči, ali i da pokaže da se može izreći presuda čak i nekadašnjem članu Predsjedništva BiH i lideru jedne stranke, kao i biznismenima čije se bogatstvo procjenjuje na desetine miliona maraka, kako bi dokazalo da u BiH `nema nedodirljiv`.
Ali prvostepeni sud svojom presudom degradirao je sam sebe i struku.
Teza da reforma pravosuđa nije uspjela dobila je još jedan adut. Nova reforma je nasušna potreba kako bi napokon građani dobili efikasno pravosuđe koje neće, ako ništa drugo, izreći nerazumljivu presudu u procesu u kojem se krše milioni maraka budžetskog novca.