Gospođa Evropa traži da se igra po njenim pravilima ako neko hoće da dođe pod njene skute. Pošto su to njena pravila, mi, što hoćemo da se igramo u njenom dvorištu, moramo da prevedemo ta pravila (kojih ima 150.000 stranica) na naš(e) jezike, jer ovaj evropski ne razumijemo.
Velik posao, nema šta. Kod nas je situacija još komplikovanija: pravila moraju biti prevedena na tri jezika jer tako piše u Ustavu. Znači treba nam tri puta toliko, to jest skoro pola miliona stranica. Da vidimo kako bi izgledao prevod na naše službene jezike:
1. Srpski: "Zakoni se moraju primjenjivati, ovdje važe ista pravila za sve."
2. Hrvatski: "Zakoni se moraju primjenjivati, ovdje važe ista pravila za sve."
3. Bosanski: "Zakoni se moraju primjenjivati, ovdje važe ista pravila za sve."
Više je nego očigledno da je razlika u prevodu enormna. Ako bi bilo prevedeno samo na srpski, ovi političari koji dolaze iz druga dva naroda to uopšte ne bi razumjeli. Isto je tako i sa ostala dva prevoda. I gospođa Evropa kaže: "Ja vas ništa ne razumijem! Moramo naći neko rješenje za vas... Ustupićemo vam neke druge dokumente..."
I onda gospođa Evropa izvadi iz svojih skuta prevode, vrlo jasne i precizne na sva tri jezika, koje će i političari i građani razumjeti:
1. Srpski: "Vaša zemlja neće ove godine dobiti viznu liberalizaciju."
2. Hrvatski: "Vaša zemlja neće ove godine dobiti viznu liberalizaciju."
3. Bosanski: "Vaša zemlja neće ove godine dobiti viznu liberalizaciju."