Još jedno istraživanje je potvrdilo da se velika većina građana nalazi u do sada neviđenoj besparici, u situaciji koja nikad nije bila gora.
Najnovije istraživanje je pokazalo da više od 40 odsto građana jedva uspijeva da plaća kiriju ili kredite, a čak 74 odsto ispitanih je odgovorilo da ne bi mogli da podnesu iznenadni trošak od 380 KM.
Porazna je činjenica da svaka porodica nema u "šteku" bar 1.000 maraka za "ne daj bože", ali kako ostaviti na stranu i 100 maraka, kad većina porodica u RS platu dočeka sa 10 maraka u džepu, a nekada i sa manje?
Isto tako porazno je da čak 12 odsto porodica u RS u 21. vijeku još nema veš-mašinu i da su prisiljeni veš prati ručno, ali izdatak od 600 maraka, koliko košta mašina, ljudi sebi jednostavno nisu u stanju da priušte.
Ako ovoliko ljudi u RS nema veš-mašinu, onda i ne treba da čudi podatak da ljetovanje svojoj porodici može da obezbijedi tek 22 odsto građana, dok čak polovina vlastiti automobil može samo da sanja.
Svi ovi podaci govore da je "voda došla do grla", i iako mislimo da gore ne može biti, ekonomisti i stručnjaci kažu da je kriza tek dostigla polovinu svog intenziteta u BiH i da će se prava situacija tek vidjeti narednih godina.
Pitamo se šta može biti gore od trenutne situacije, kada su ljudi prisiljeni hranu kupovati na rate, pa na svakoj mesnici imate obavještenje "može kupovina i na rate".
Šta može biti gore od toga da su svake godine roditelji prisiljeni podići krediti da djeci kupe obuću, odjeću, školski pribor, torbu i udžbenike, i taj isti kredit vraćaju godinu dana, kada opet traže novi, i tako stalno.
Dokle ćemo se ovako vrtjeti u krug, stalnim zaduživanjem za golo preživljavanje, izgleda sve dok nam to ne postane svakodnevica, ukoliko već nije tako.