Vjerovatno ne postoji stanovnik BiH kojem se iz dna duše nije smučila priča o političkoj trakavici u Federaciji, kao što je i mali broj onih koji mogu da pohvataju sve konce ustavno-pravne krize i usijanih odnosa među strankama zbog kojih su institucije sistema FBiH gotovo paralizovane, a ovaj entitet polako ulazi u stanje anarhije, kao oblika bezdržavnog društvenog uređenja.
Malo je reći da je žalosno što su gotovo 20 godina od kraja rata građani Federacije dovedeni u situaciju da ništa ne znaju od silne političke indoktrinacije. Ne znaju ko je na vlasti, ne znaju ko ih predstavlja, ko ih vodi, ne znaju kome se mogu požaliti, a najmanje od svega znaju hoće li dobiti teško zarađenu platu na vrijeme i da li će je ikada dobiti.
Za sve to vrijeme, već sedmicama, mjesecima, iz dana u dan, iz sata u sat, gledamo i slušamo političku retoriku za koju smo naivno vjerovali da je izumrla. Prvi put otvoreno premijer FBiH Nermin Nikšić juče je optužio suprotstavljeni blok stranaka predvođen SDA za otimačinu narodnih para, puč i vođenje specijalnog rata, a svog zamjenika Jerka Lijanovića za kriminal.
Ovdje konačno mora biti posla i za pravosuđe i za ustavne sudove, a bogami i za predstavnike međunarodne zajednice, jer ove naše već hvata političko bunilo. Zašto se visoki predstavnik, Austrijanac Valentin Incko, i dalje pravi Englez, a institucije međunarodne zajednice zatvaraju oči pred kataklizmičkim stanjem koje vrlo ozbiljno prijeti Federaciji?
Ponekad se s pravom pitamo: ako su međunarodni predstavnici u mnogo sređenijim političkim odnosima jednim ukazom znali skidati i desetine bh. zvaničnika, kome je u interesu da u mnogo kompleksnijoj političkoj situaciji ne želi ni da zaprijeti, a kamoli da reagira u skladu s vlastitim ovlastima? I na kraju, ko će u svoj ovoj mučnoj priči zaštititi interese građana?