Mirko Lujić, direktor Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA), javno je izjavio da trpi pritiske na ličnoj osnovi zato što je Srbin iz RS, zbog čega je najavio da se neće ponovo kandidovati za direktora te važne institucije.
On tvrdi da neko želi natjerati predstavnike RS da istupe s visokih pozicija u zajedničkim organima kako bi na njihova mjesta došli pripadnici sarajevskih političkih opcija. Ovakvo stanje stvari u BiH je površina jednog dubljeg, sistemskog problema, a to je činjenica da neki imaju osjećaj da BiH malo više pripada jednima nego drugima i trećima, pa je nekako sasvim normalno da se drugima i trećima svako malo pokažu vrata na koja slobodno mogu izaći iz neke institucije ako su nezadovoljni, jer ovi prvi "za svaku poziciju imaju svoje ljude". A ako nisu voljni otići sami, uvijek ih se može pritiskati, pa neka se brane. Na kraju krajeva, drugi i treći mogu svoje karijere graditi u svojim "rezervnim domovinama", dok ovi prvi svoju "rezervnu domovinu" nemaju.
Prvi imaju "dužnost i obavezu" da BiH brane od drugih i trećih "koji je žele uništiti", a u toj su borbi, prirodno, sva sredstva dopuštena. Drugi i treći stalno "potkopavaju BiH", a prvi u pomoć pozivaju međunarodnu zajednicu i prizivaju sankcije. I tako to traje već 15 godina, a kraj se ni ne nazire.
Očigledno je da Srbi, a u određenoj mjeri i Hrvati, nemaju velike emocije prema BiH. Ali šta nam to govori? Prvo, moderna država se i ne mora voljeti, ona je tu da bude servis svojih građana. A drugo, valjda nam to nešto govori o zemlji u kojoj živimo. Ako neko misli da se stvari mogu popraviti tako što će nametnuti volju većine, onda je definitivno da budućnost neće imati ni BiH pa samim tim ni prvi ni drugi ni treći u njoj.