Rukovodioci privrednih komora u BiH ne osjećaju posljedice ekonomske krize, već baš poput rasipnih zvaničnika imaju finansijsku mogućnost da sebi priušte lagodan život i to na račun privrede za koju se (deklarativno) bore.
Javnost je šokirana saznanjima da mjesečna primanja čelnika Privredne komore Federacije BiH na ime plate i ostalih naknada premašuju 4.000 KM, po čemu su ne samo rekorderi u domaćem komorskom sistemu, već imaju "deblje koverte" i od mnogih visokih funkcionera vlasti. U stopu ih prati "tročlano predsjedništvo" Spoljnotrgovinske komore BiH, koje se javno žali na niska primanja od 3.800 KM, koja mahom obezbjeđuju od zakonom nametnutih članarina preduzećima. Ni na kraj pameti im ne pada da se ugledaju na Privrednu komoru Srbije, koja od ove godine primjenjuje dobrovoljni princip članstva, koji ih je, zbog očekivanog pada prihoda po tom osnovu, stimulisao da se više angažuju na projektima i drugim uslugama kojima moraju namaći novac za funkcionisanje organizacije.
Kod nas, pak, privredne komore gro prihoda obezbjeđuju upravo od harača nametnutog članovima, dok im većina troškova odlazi na isplate zaposlenima. Takav način poslovanja doveo je do toga da komorski šefovi u kancelarijskoj udobnosti počnu i razmišljati poput mnogih parazitskih funkcionera javnog sektora, kukajući na "niske" dnevnice od 25 KM, iako je to i više nego dovoljan iznos za pristojan restoranski ručak, ali vjerovatno nije za željenu gozbu. Nažalost, to će tako funkcionisati sve dok se privrednim komorama ne oduzme zakonska privilegija obavezne članarine i ne uspostavi striktna sistemska kontrola javnih ovlaštenja koja su im povjerena.