Ko god budu pobjednici predstojećih izbora u BiH, sasvim je sigurno da neće iznevjeriti predizborna obećanja, jer ih, uglavnom, i ne daju.
Ako ste pratili šta su kandidati nudili u proteklim kampanjama, lako ćete se sjetiti da se njihova prljava bitka za glasove, u ogromnoj većini, nije svodila na bolji položaj birača.
Svake druge godine, u septembru, kada i zvanično počne borba za naklonost stanovništva s pravom glasa, slušamo iste priče.
S predizbornih mitinga derali su se u mikrofone da su njihovi protivkandidati izdajice, mlakonje, nesposobnjakovići.
Malo ko obećava nova radna mjesta, povećanje plata i penzija, smanjenje cijena, bolje zdravstvo i školstvo, poštenije pravosuđe...
Umjesto da nam ponude bolju budućnost, kandidati za odgovorne i masno plaćene funkcije uglavnom se osvrću na prošlost.
Unazad deset godina pratio sam svaku predizbornu kampanju i imam osjećaj da se na mitinzima čitaju govori koji su napisani davno. Obojeni su nacionalističkom retorikom, uvredama, praznim pričama.
Nažalost, takve riječi piju vodu među biračkim tijelom, koje u ekstazi, gromoglasnim aplauzom, pozdravlja ono što bi ljudi u razvijenim državama izviždali i čemu bi se podrugljivo smijali.
Baš ti, zabavljači u odjeći političara, potom nam kroje sudbinu u naredne četiri godine.
Mi smo, u suštini, najveći krivci za sve što nam se dešava. Nijemi smo posmatrači. Biramo, a kada izaberemo - žalimo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.