Izbor profesije predstavlja naše opredjeljenje za cijeli život. Budući da donosimo tako važnu životnu odluku, pametno bi bilo uskladiti je sa našim potencijalima, mogućnostima, ličnošću, a u današnje vrijeme i sa perspektivom koju određeno zanimanje nudi. Tako ćemo svoj život učiniti ljepšim, ispunjenijim, a lično zadovoljstvo neće izostati.
Šta o tome misle visokoobrazovani kadrovi koji pune stupce entitetskog zavoda za zapošljavanje, gdje priznaju da se na posao čeka minimum godinu dana, ne treba ni pitati.
Zadovoljno sigurno ne može biti više od 4.400 pravnika i ekonomista, ako znaju da se prošle godine zaposlila tek četvrtina njihovih kolega.
Ipak, više iznenađuje činjenica da u zemlji u kojoj je privreda na koljenima, a o pravu i pravdi se govori sa zadrškom, naši javni univerziteti upisuju upravo najviše pravnika i ekonomista. Polovina slobodnih mjesta za brucoše rezervisana je upravo za ove fakultete!
Ovaj fenomen prate i podaci prema kojima maturanti u najvećem broju slučajeva interesovanje pokazuju za pravo i ekonomiju, a potom studije žurnalistike, psihologije i ostalih društvenih nauka. Tehnički fakulteti godinama ostaju u zapećku.
Ideal je postao rad u kancelariji, "kravataši" su postali najpoželjnije dase, a šalter banke najprimamljivije mjesto za dame. Umjesto profesionalne orijentacije, zagledani u mahagoni-koža-staklo poslovne prostore mnogi sebe vide u tom filmu, pa makar i u sporednim ulogama. Nije važno koliko čekaju na njih. Mnogo toga u životu ne možemo da biramo - roditelje, porodicu, mjesto u kojem se rađamo... ali možemo birati zanimanje. Teška odluka. Budući brucoši, pamet u glavu!