Nekoliko desetina policajaca iz BiH u posljednjih sedam godina uhapšeno je zbog učešća u ratnim zločinima i povezanosti s organiziranim kriminalom.
Očito su vjerovali kako ih nikad niko neće "provaliti". Jer ipak, policajci su ti koji u društvu slove kao čuvari reda i zakona. Oni su strah i trepet za obične smrtnike. Sudeći po njihovom ponašanju i djelima i više je nego očigledno da zakoni ne važe za neke od njih.
Zašto su kršili pravila i kako se to desilo više nije ni bitno. Bitno je da su u ovom procesu značajnu ulogu odigrale ili propustile da odigraju međunarodne i domaće policijske agencije ili druge institucije. Koliko su pošteni i kakva je njihova prošlost poznato je samo za one policajce koji su zaposleni do 2002. godine. Od te godine pa do danas, osim prijemne provjere, dodatnih tokom radnog vijeka nema. Pa policajac, koji je kao poštenjačina dobio posao, tokom radnog staža mogao je da iskoristi položaj i uradi bukvalno šta mu je volja, a da pritom ne bude kažnjen. I ovakav model funkcioniranja je zaista moguć i postoji, ma koliko to bilo nevjerovatno.
Ovdašnji političari saglasni su kako provjere policajaca moraju biti kontinuirane. Ali niko od njih ne spominje kad će se to desiti. Taman su ostavili dovoljno vremena hrabrijim policajcima da rade šta im je volja i omogući da BiH, koja je i njihova zemlja, ne bude više zemlja poštenih policijskih službenika, nego okorjelih kriminalaca.
Ko sve radi, bar u policijskim agencijama u FBiH, dovoljno govori podatak da je zadnja provjera policijskih službenika okončana davne 2002. godine i da je to, i to ne baš stručno, radio IPTF.