Ono što već dvije decenije ne uspijeva političarima na prostoru bivše Jugoslavije uspjelo je privrednicima koji su konačno shvatili da u borbi protiv velikih evropskih giganata moraju nastupiti zajedno.
Udruživanje željeznica trebalo bi i moralo da bude model svake buduće saradnje jer pojedinačno i sa svojim skromnim kapacitetima i tehnologijama bivše jugoslovenske države ne mogu biti konkurentne ni u jednoj oblasti.
Pored toga, i bivša Jugoslavija je građena na način da jedni bez drugih ne možemo jer svi veliki giganti i gotovo sve industrijske grane su naslonjene i upućene, da ne kažem prisiljene, da sarađuju.
U narednom periodu sasvim sigurno možemo očekivati sve više ovakvih projekata i saradnje među preduzećima i kompanijama jer Evropska zajednica od 500 miliona ljudi neće, odnosno uopšte ne vidi male igrače, niti njihove robe i usluge.
Pruga bratstva i jedinstva kojom će voziti Slovenija, Srbija, Hrvatska, FBiH i RS, a možda i Crna Gora i Makedonija, sigurno će biti konkurentnija, brža, efikasnija i profitabilnija samo pod uslovom da se ne spominju devedesete godine prošlog vijeka. Mislim da je konačno došlo vrijeme da se okrenemo onome od čega se živi, a to su ekonomija i samo ekonomija i nikako politika i ideologija.
Političarima iz ovih zemalja ostaje samo da slijede interese svojih kompanija, da stvaraju dobar ambijent za poslovanje i da pokreću pitanja koja su do sada bila tabu tema, a to je prisniji odnos i saradnja sa bivšom nam braćom.
Na kraju, vrijeme će pokazati da je osnivanje zajedničkog preduzeća "Kargo 10" razuman potez obojen isključivo interesima, a ne političkim pritiscima, jer tamo gdje nema politike stvari besprijekorno funkcionišu.