Lider Stranke za BiH Haris Silajdžić prije nekoliko dana i zvanično je pobijedio Sulejmana Tihića, šefa SDA. Indikativno je što ova pobjeda nije bila tako očigledna ni zbrajanjem bošnjačkih glasova nakon oktobarskih izbora.
Kada je Silajdžić, zahvaljujući presudi za genocid u Srebrenici, podigao tenzije šatorskim naseljima i iseljavanjem Srebreničana, Tihić je ostao lagalista ne ugrožavajući ni svoju političku poziciju, ni odnos s ostalim strankama i međunarodnom zajednicom. Naprotiv, i dalje je bio pokretač razgovora.
Jedan nedolazak na sastanak kod visokog predstavnika Tihiću se mogao oprostiti, ali već tada počeo je da se utapa u politiku Stranke za BiH, u čijim vodama još od prije izbora plivaju mnogi članovi SDA.
Teatralno odbijanje Lajčakovog prijedloga o reformi policije i posljednji svebošnjački sastanak održan u Sarajevu neočekivano su Tihića bacili u Silajdžićevu sjenu. Tihić je odavno pokazao da se ne može računati s njegovom naivnošću. Izdržao je mnoge nalete na burnoj političkoj sceni BiH da bi tek tako ostao pod Silajdžićevim skutima.
On bi na to mogao pristati samo zarad jakog bošnjačkog, ali i stranačkog interesa. Neuspjeh dogovora o reformi policije samo je dobar povod za radikalizaciju stanja u BiH, koja nije ni slučajna, ni ishitrena, kao što se moglo pomisliti nakon konferencije za novinare bošnjačkih lidera.
Stanje u BiH trebalo bi da bude zabranjivajuće za međunarodnu zajednicu, a što se nas ostalih tiče - već viđeno i ne miriše na dobro.