Pucnjava u Trećoj gimnaziji u Sarajevu, u kojoj je učenik iz pištolja ranio svog školskog kolegu, još jednom je pokazala katastrofalno stanje u bh. društvu i to u svim segmentima, socijalnom, bezbjednosnom...
Ispaljeni metak nas je upozorio da je `naše društvo odavno puklo` i da njemu, ali i svima nama treba dobra zakrpa. Pucanj, i pritom još dječji, nas je upozorio da svi sa riječi moramo da pređemo na djela i da je vrijeme teoretisanja završeno.
U rješavanje ovog problema treba da se uključe svi, vlast, sociolozi i nevladin sektor. Vlast treba da pronađe mehanizme kojim će se spriječiti da bilo ko, a kamoli djeca, nose oružje i da kao kauboji na Divljem zapadu pucaju kada hoće i u pravcu koga hoće. Sociolozi napokon moraju da skeniraju svijest našeg čovjeka i da odrede terapiju koja će promijeniti mišljenje da su glavni idoli tinejdžera sarajevski revolveraši Ismet Bajramović Ćelo i Muhamed Ali Gaši.
A nevladin sektor, koji po običaju uvijek kasni, treba da sprovede `kvalitetnu kampanju`, koja će se bazirati na osvješćavanju kompletnog društva. Odgovornost je i na roditeljima koji moraju da više razgovaraju sa svojom djecom, a ne samo da ih uz izgovor `brzog života` prepuste ulici.
Daj bože da nam se ovakve krvave slike više ne ponove. Ali ne može samo da nam on pomogne.