"Razmirice i tučnjave" sastavni su dio odrastanja. Gotovo da ne postoji čovjek koji nije imao razmirice s nekim, pa ih je rješavao tučnjavom. Sve se obično završi na tome. Pokoje plavo oko i poderana garderoba najveće su posljedice.
U današnjoj BiH stvar je poprimila radikalniji oblik, pa tako razmirice i tučnjave završavaju pucnjavom.
U noći između petka i subote u dva slučaja tučnjave su prerasle u pucnjave. U Trebinju je u ljetnoj bašti smrtno stradao Krstivoje Mijović, dok je Simeon Dučić zadobio ozbiljne potvrde. U Sarajevu su u velikoj pucnjavi u prepunom i popularnom noćnom klubu povrijeđene četiri osobe.
Policija u oba slučaja zna ko je pucao. U Sarajevu su revolveraši pohapšeni, dok u Trebinju policija traga za Borislavom Tasovcem, koji joj je odranije poznat po kriminalnim radnjama.
Za našu policiju ove pucnjave će biti još jedan plus u statistici. Hvaliće se naši policajci sa još dva "rasvijetljena" krivična djela i ponosno mahati podacima po kojima smo kao fol bolji u pronalaženju kriminalaca nego njihove kolege u Evropi.
Revolveraši su u oba slučaja javno, pred mnogim svjedocima, u posjećenim objektima bez ustezanja potegli pištolje. Policija u svojim statistikama neće navesti skandaloznu činjenicu da su u Sarajevu u posjećeni lokal unesena četiri pištolja. Neće ni trebinjski policajci reći da je odbjegli Tasovac i ranije nosao pištolje.
U ovim pucnjavama, kao i mnogo puta ranije, policija je samo puki statistički bilježnik.