Plan putovanja predstavnika države BiH za ovu godinu još nije usvojen u Predsjedništvu BiH, koje je po Ustavu nadležno za vođenje spoljne politike.
Umjesto da je ovaj plan u Ministarstvu inostranih poslova (MIP) završen bar dva mjeseca pred nastupajuću godinu, o njemu se odlučuje kada su dva mjeseca tekuće godine za nama. Sam izbor zemalja koje bi ove godine zvaničnici BiH trebalo da posjete u najmanju ruku je nejasan, ne vide se jasni ciljevi, niti kriterijumi po kojima se biraju spoljnopolitički prioriteti za ovu zemlju.
Prema planu prvog čovjeka MIP-a Svena Alkalaja, prioritet bi trebalo da bude podrška za nestalno članstvo BiH u Savjetu bezbjednosti UN-a, ali je onda nejasno zašto BiH nema ni ambasadore u zemljama koje su stalne članice ovog savjeta, pa u bh. ambasadi u Kini jedan čovjek radi sve. Odjednom treba ići u posjete Argentini i Južnoafričkoj Republici, a ambasade u ovim zemljama ugašene su na prijedlog MIP-a i po odluci Predsjedništva BiH.
Skoro svi predstavnici vlasti, prema ovom planu, treba ove godine da idu u Iran, a ambasadora ni tamo nemamo nakon što je Alkalaj proizveo, pa zataškao incident s iranskim ambasadorom u BiH. Srbija sa Iranom ima godišnju razmjenu od 40 miliona dolara, a BiH samo dva miliona. No, o diplomatskoj oluji iz Srbije neprimjereno je u ovom kontekstu govoriti kada tamošnji šef diplomatije obiđe godišnje oko 180 zemalja, a naš planira tridesetak posjeta i jednu ljetnu turneju po egzotičnim afričkim zemljama.