Sve je jasno o javnim emiterima u BiH, samo je ostalo nedorečeno kako oni čine sistem i šta je u njihovom radu sistemsko.
Revizorski izvještaji o milionskim gubicima RTV FBiH, a potom i BHRT, nisu novost za ovdašnju javnost, ali mogu poslužiti kao dokaz međunarodnoj zajednici da je počinila čedomorstvo. Dugogodišnja lutanja, sa i bez medijskih eksperata međunarodne zajednice, nisu dovela do reforme Javnog RTV sistema BiH, a gledajući odvojene dijelove tog sistema daleko smo od ispunjavanja uslova koje je zacrtala Evropska unija.
Reforme se ne provode sa milionskim dugovima, jer je u takav proces teško krenuti i od nule, a ne iz minusa. Isuviše je banalno opravdanje da se i na ovu reformu odražava kompletno stanje u državi, jer po tome nijedna ovdašnja kompanija ne bi poslovala pozitivno. Menadžerski kvalitet mjeri se konačnim bilansom i oni koji stalno idu u minus nisu za taj posao. Druga strana medalje je što se govori o poslovanju medijskih kuća i što je tanka linija između kontrole trošenja javnog novca i kontrole uređivačke politike neke medijske kuće.
Prije ozbiljnog ulaska u ovu reformu, tri javna emitera u BiH trebalo bi da raščiste međusobne odnose i vide šta je svaki pojedinačno uradio da urede sistem. Dok god budu mjerili koliko zaposlenih ima slovenačka televizija i kolika je RTV pretplata u ovoj evropskoj državi, neće odmaći ni korak naprijed.