Iako se temperatura posljednjih dana u RS spuštala i do 20. podioka ispod nule, radnici čiji je posao vezan za otvoren prostor morali su dolaziti na svoja radna mjesta.
Uz silne pravilnike, odluke i zakone nikome nije palo na pamet da zakonski uredi da radnici ne smiju biti izloženi ekstremnim temperaturama. Ljudski život i zdravlje teško su mjerljivi s bilo kakvim projektom, poslom ili dnevnom prodajom.
Nepostojanje pravilnika sudbinu radnika stavlja u ruke poslodavaca, te da li će oni biti u toplom, ili hladnom zavisi isključivo od njih.
Humani poslodavci neće dozvoliti da radnici rade na hladnoći, kada se nikome ne izlazi vani i kada bi svi sjedili u toplim prostorijama i sa šoljom čaja u ruci, ali koliko je takvih u RS?
U vremenu kada je finansijska dobit bitnija od čovječnosti, možemo sresti samo pojedince koji su svjesni da je samo zdrav radnik produktivan radnik.
Građevinski radnici su u najtežem položaju, jer radno vrijeme provode u hladnim zidinama, na propuhu, ali u vremenu konstantnih podizanja cijena i besparice mnogima nije ni bitno šta će raditi, ukoliko od toga mogu prehraniti porodicu, pa čak i po cijenu sopstvenog zdravlja.
Iako Zakon o zaštiti na radu definiše da je poslodavac dužan da obezbijedi radniku normalne uslove za rad, nema nikakvih ograničenja kada su temperature u pitanju, pa tako poslodavci, bez obzira na sve gore navedeno, "ne čine ništa loše".