Mogu da shvatim da neko nikako ne može da utoli glad za novcem, ali ne uspijevam razmujeti da pri tome ne bira sredstva da "podeblja" iznos na bankovim računima.
Dok je borba s vrućinama nepoštena i u hladovini, radnici su u ponedjeljak, pod vedrim nebom, na 41 stepen Celzijusa, u jezgru Banjaluke, "gorjeli" s lopatama u rukama. Pa da, najlakše je na vreli asfalt izvesti radnika, kojem je "dinar" preči nego bubreg.
Imaju li pojedini poslodavci dušu, a sindikalci oči? Da imaju, ne bi armija zaposlenih bila na suncu, i to usred bijela dana, kada se znoj osuši brže nego što se prolije. Ambulante su pune, a ljekari su potrebni čak i onima koji cijeli dan provedu u hladu, a da ne govorimo o ljudima koji su na otvorenom.
Do kada će nadležni izlaziti s apelima koje niko ne sluša i ne shvata ozbiljno, i treba li nekog građevinca da "prekine" srce da bi ostali bili pošteđeni?
Vrijeme je za kazne. Provjereni recept glasi: Kada neko "dobije" po džepu, primiri se i sljedeći put bolje razmisli.
"Pozavidjeli" bi nam Japanci kada bi vidjeli da radimo i po ekstremnim uslovima. Pomislili bi ljudi da želimo da ih prestignemo u razvoju.
No, dok radnik u BiH ulaže vanserijske napore da sačuva radno mjesto, ekonomija u BiH i dalje gleda u leđa evropskoj. Za to dno, u koje sve više tonemo, nisu krivi zaposleni - oni se bore i na temperaturama na kojima je moguće ispržiti povrće.