U skladištima Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) propada roba vrijedna 11 miliona KM, koja već danas može biti podijeljena siromašnim i ugroženim porodicama širom BiH.
Trenerke, patike, majice, hlače... trunu po magacinima umjesto da ih podijele dječjim domovima, izbjeglicama, starim i iznemoglim licima.
Kao i obično, prepreku za to, odnosno za podjelu te zaplijenjene robe, predstavlja zakonska regulativa koja nije definisana, a za čije preciziranje očigledno ne postoji volja jer u tim skladištima i danas ima robe koja je zaplijenjena prije šest godina. Tu su mašine za veš, televizori, aparati za kafu, namještaj, znači sve ono što jednoj socijalno ugroženoj porodici ili, recimo, nedavno poplavljenim domaćinstvima, može riješiti gorući problem.
Dio te robe koja je oduzeta bude prodat na licitaciji, ali to su mizerne količine u odnosu na one koje trunu u magacinima širom BiH, za čije iznajmljivanje se troše stotine hiljada KM.
Slično je i sa stotinama automobila koje je UIO prije nekoliko godina zaplijenila od ljudi koji su prevareni i izvarani i koji ni na koji način nisu znali da voze nelegalno vozilo. Kupovali su uz uredne saobraćajne dozvole, ovjerene u MUP-ovima širom RS. Na tadašnje inicijative tih vlasnika da im automobili budu vraćeni i da regularno plate carinu niko od nadležnih nije reagovao, a sada će, sudeći po svemu, morati dati milione KM da bi bili uništeni.
Na kraju, rješenje za ove probleme moglo bi biti to da sudije koje presuđuju u ovim slučajevima, obrazlažući presudu, naglase da se ta roba bude dodijeljena dječjim domovima ili Crvenom krstu, u suprotnom sve će se ubuđati.