Frapantna je činjenica da u cijeloj BiH nema nijedno ovlašteno odlagalište radioaktivnog otpada, osim onog zastarjelog u Banjaluci. Sve u tom "ozračenom poslu" se, dakle, svelo na posrnulo banjalučko preduzeće bivše vojne idustrije "Čajavec - Mjerno-detektorski uređaji".
Sve i da je ta firma savršena i nepogrešiva u zbrinjavanju i skladištenju radioaktivnog otpada, a ne može da bude nakon tolikih godina srozavanja, ipak će svaki prosječan građanin postaviti pitanje zbog čega se taj posao mora obavljati baš u strogom centru grada.
U ovoj priči potpuno je irelevantno to što i stručnjaci tvrde da se radi o potpuno bezopasnoj količini zračenja. Nakon što je ustanovljeno da je to zračenje jače od dozvoljenog, treba da prestanu sve spekulacije i da problem bude shvaćen najozbiljnije.
Može se pretpostaviti da će u BiH vremenom biti sve više tog radioaktivnog otpada. Eto, već se u Zenici nalazi željeznički vagon sa starim željezom, u kome su stručnjaci "Mittala" detektovali povećano radioaktivno zračenje. Šta ako je to zračenje veliko, šta ako je takvog radioaktivnog otpada poprilična količina? I šta ako se sutra, a hoće, pojavi nova količina? Hoće li sve to i takvo biti smješteno u srce Banjaluke?
Najblaže rečeno, neugodno je i čuti i vidjeti da se taj posao vrši u samom centru grada. Uvijek prijeti opasnost od nepredviđenih situacija i šta onda?
Zato je gradska vlast u Banjaluci potpuno u pravu kad traži da sporno skladište bude dislocirano iz Banjaluke. Ako se o tome ne pobrinu građani i ta vlast, niko neće, pa ni Međunarodna organizacija za atomsku energiju.