Nikoga neće iznenaditi podatak da 63 odsto plata nije obračunato po zakonu, jer je za većinu radnika takva praksa poslodavaca postala nešto normalno i uobičajeno.
Situacija nije tako loša samo u obračunu plata, već i u ostvarivanju svih ostalih radničkih nazovi prava.
Kada počnete raditi "normalno" je da uopšte ne pitate da li ćete i kada biti prijavljeni, nadate se samo da ćete dobiti taj posao i kakvu-takvu platu jer se od nečega mora živjeti.
I kada poslodavac nakon nekoliko godina odluči da počne da plaća zdravstveno i penziono osiguranje, prijaviće radnika na minimalnu platu koja je dozvoljena zakonom i ni tada radnik neće pitati zašto je to tako, već će ćutati kako bi samo sačuvao kakvo-takvo radno mjesto.
O radničkim pravima kao što je godišnji odmor, uvećanje plate po osnovu staža, regres ili 13. plata smiješno je i pričati.
Neredovne plate koje dođu svakih dva, tri, pa i šest mjeseci, loši i rizični uslovi rada, šikaniranje na radnom mjestu odavno su svakodnevica običnog radnika.
Da je totalno nepoštivanje radničkih prava sveprisutno u RS najbolje potvrđuje priznanje i samih poslodavaca, koji rješenje vide jedino u rigoroznijim kaznama za one koji rade mimo zakona.
Da li će nadležni krenuti s izmjenama ili uvođenjem novih zakona koji regulišu ovu oblast ostaje da vidimo i da se nadamo da pred ovakvim stvarima kojih su, što je najgore, svi svjesni, nećemo i dalje zatvarati oči.