Tek poslije nekoliko mjeseci rada, Savjet ministara izgleda da otplovljava daleko od obećane uloge kormilara brojnih i neophodnih reformi. Kao da mu je ona julska sparina udarila u glavu, sve više liči na raštimovani orkestar, u kojem svako duva na svoju stranu.
U ovom orkestru zaista svako pirka u svoju trubu, koju štimaju uglavnom u matičnim strankama. Kakva je to vlada i kako ona vlada, možda najživlje ilustruju najnoviji sukob samovoljnog Svena Alkalaja sa svojom zamjenicom Anom Trtišić-Babić, Sadovićeve svojeglavosti oko državljanstva mudžahedinima, stalna trvenja između ministara...
Najnoviji slučaj da Nacrt zakona o javnim cestama, koji nije prošao ni svu proceduru u Savjetu ministara, podigne političku temperaturu u BiH do usijanja govori o atmosferi u kojoj se radi.
Stvar je u tome što se u ministarskim kabinetima ne sudaraju sujete, već potpuno suprotstavljeni koncepti. Najveći problem i jeste u posve različitim gledanjima na `nacionalnu stvar`. Ona se, poslije nekoliko mjeseci rada, i javlja kao problem svih problema, za koji se rješenje ne nazire.
Jedini izlaz iz ovog `začaranog kruga` u kojem svako gura samo svoju stvar je da dosljedno poštuje i primjenjuje Ustav i zakone ove države. A ako oni ne valjaju, što bi rekli pragmatični Skandinavci - ne treba ih kršiti već mijenjati. Po proceduri.