Potpisivanje Deklaracije o principima provođenja reforme policije osim što je dalo tračak nade približavanju BiH ka Briselu, kao da je i "prodrmalo" ovdašnje policijske strukture. Pozitivan primjer zabilježen je u Zeničkodobojskom kantonu, gdje su policajci u svega tridesetak časova rasvijetlili tri različite vrste krivičnih djela.
Prvo su u nedjelju naveče odlučili krenuti u potjeru za Kenanom Čavakom i Alenom Grbom, umiješanim u septembarsku pucnjavu po sarajevskoj Ferhadiji, kada su dva lica ranjena. Dan kasnije u Zenici su slobode lišena dvojica `sitnih` kradljivaca: Aldis Kopić i Jasmin Đulan, koji su zbog svojih niskih razbojničkih pobuda izvršili čak šest provalnih krađa u vjerske objekte - crkve.
Pritisak međunarodne zajednice na domaće `kauboje` došao je glave i auto-kradljivca, sa inicijalima M.S. iz Zenice. Nakon Mostarske deklaracije ni njegova hrabrost da u svega pet dana ukrade četiri vozila, čije je vlasnike kasnije ucjenjivao i iznuđivao novac, nije prošla nekažnjeno. Dakle, za tri dana u policijske ruke pala su petorica kriminalaca, koja su ovdašnjoj sirotinji dodatno otežavala život.
Dokaz je to da `naša policija` zna i može, ali `kada hoće`. Mostarska deklaracija `prodrmala` je političare, policijske pozornike, ali i policijske načelnike, pa i obične građane. Da iz policije informacije `cure` najbolje je na svojoj koži osjetio Šerif Ramović, prvi čovjek policije u Visokom. Iako Grbo i Čavak još nisu bili ni predati u ruke sarajevske policije, podzemlje je krenulo u lov na Ramovića. Odmazda za uspješnu akciju specijalaca i hvatanje dvojice odbjeglih kriminalaca bilo je bacanje bombe pod prozor njegovog stana u Kaknju.