Kao i sve drugo što bi trebalo da bude od velikog značaja u BiH, i turizam je na niskim granama iako tako ne bi trebalo da bude.
Po posljednjem istraživanju, po jačini i konkurentnosti BiH je zadnja od svih evropskih zemalja i smještena je između Gambije i Zimbabvea. Konkurentniji smo jedino od zemalja trećeg svijeta i ratom zahvaćenih područja, čak nas je i Albanija prešišala i to za petnaestak pozicija. Ako je sve ovo navedeno nedovoljno da se uvidi kompetencija i (ne)sposobnost nadležnih, počevši od turističkih organizacija pa preko resornih ministarstava, onda stvarno ne znam šta treba još da se kaže da se stanje popravi.
Šta onda može da uradi BiH kako bi se od ove grane privrede lijepa svota novca slila u budžete? Ako niko od turističkih radnika u BiH ne zna, onda mogu bar da prepišu uspješan recept - a to je da BiH mora da počne da ulaže kako bi svijet vidio njene ljepote i zdanja.
Ako Španija ima veličanstvenu Sagrada familiju, koridu i velikog Gaudija, Italija vinograde, koloseum i Rim, Holandija bezbrojne kanale ispresijecane mostovima te klompe, Francuska Ajfelov toranj i Jelisejska polja, i mi imamo konja za jahanje. Zašto svijet ne bi u pravom svjetlu vidio sarajevsku Baščaršiju, Stari most u Mostaru, banjalučki Kastel, te brojne rijeke i planine od kojih zastaje dah od čistoće i ljepote? Može, ali treba neko ko će da zavrne rukave i prihvati se posla. Tu nam ne može pomoći ni Španija ni Italija ni Holandija ni Francuska.
Moramo shvatiti da se uloženi novac brzo isplati, ako se on, naravno, pametno uloži. To je ključno, kao i u svakoj grani privrede. Zato se moraju napraviti projekti i strategije u kojima će računica biti jasna i koja će pokazati gdje i koliko novca se mora uložiti kako bi donio zaradu, a ne da se ulaže kako se kome sviđa.
Ako priroda nije štedjela kad nam je dala sve njene blagodeti, zato daj da ih iskoristimo. Ali, pametno.