Poučeni prividnim i privremenim uspjehom HDZ-a 1990, predstavnici i ostalih, kako jačih i parlamentarnih, tako i minornih političkih partija krenuli su njihovim stopama. U stranačkom životu BiH posljednjih sedmica svojevrstan hit postalo je formiranje svojevrsnih parodija postojećim strankama koje označavaju "izvornim iz 1990.". S tom idejom najprije je krenulo jedno krilo SDA, a zatim i SDS-a.
Šta to znači? Na prvom mjestu to potvrđuje činjenicu da su nacionalističke stranke, one koje su devedesetih godina pokretale ratove, u ozbiljnoj krizi. Drugo, ogranke osnivaju isključivo gubitnici koji bi dodavanjem "slavne" godine da se vrate staroj slavi, vremenu kad je kompletno biračko tijelo glasalo samo za njih. Treće, riječ je kratkotrajnoj infuziji, o jalovim pokušajima ugrađivanja bajpasa, čiji je rok istekao.
Od tog posla koristi će imati još samo uži krug rukovodstva "novoosnovanih starih", i to samo dotle dok postoje finansijeri - sponzori. Radi se, dakle, o pokušaju unaprijed osuđenom na propast. Jer činjenica je, mora se priznati, da su nacionalističke stranke posljednjih godina provele dosta dobru reformu. Smeta li ta kvalitetna reforma "starim kadrovima" i da li zbog nje žele da se vrate "izvoru"? Biće da je tako, ali oni moraju znati da pad rejtinga nije uslijedio zbog tih reformi, nego zbog toga što su glasači shvatili da su od 1990. godine do danas bili u zabludi. Zato je osnivanje "… 1990." bespredmetno.
U svemu, uočljiva je i greška zakonodavca - mogao se u zakon uglaviti i neki amandman o zabrani djelovanja nacionalističkih stranaka, prvenstveno imajući u vidu šta su one devedesetih godina donijele narodu.