Klapa je pala. General Atif Dudaković, režiser, scenarista i po potrebi i glumac, "snimio" je film koji smo ovih dana mogli gledati. Sve je na svom mjestu.
U uvodu "filma" glavni režiser zajedno s glavnim glumcima s kalašnjikovima ulazi u selo, gdje zarobljavaju nekolicinu neprijateljskih boraca. Fabula filma se vrlo brzo zahuktava dok u zapletu tuku i udaraju bespomoćne i na smrt preplašene ljude. Kao i svaki drugi film, i ovaj ima svoj vrhunac. General i režiser, koji očigledno voli da se pojavljuje i kao glavni glumac, pita gdje su zarobljenici. Nakon što dobija odgovor, naređuje: "Strijeljati na licu mjesta." Na kraju, epilog. Dvoje mrtvih ljudi i veseli "dudakovci" s glavnim režiserom. Nasmijani su i zadovoljni. Dobro su obavili posao. Nema živih, svi pobijeni.
Jedina razlika je to što u ovom filmu nema filmskih trikova. Ne koriste se ćorci nego bojeva municija. Ovo je stvarnost. Režiser i njegovi saradnici ubijali su i palili gdje god su stigli, kao što smo mogli vidjeti iz drugih Dudakovićevih filmova. Snimio je on pravi opus. Ono što nedostaje je nagrada za životno djelo - zatvorska ćelija i doživotna robija.
"Filmski majstori" odvratnog i gnusnog "filmskog uratka" "škorpioni" dobili su zaslužene "nagrade", dugogodišnje zatvorske kazne za nedjela prema srebreničkim Bošnjacima koja su počinili.
Dok i Dudaković ne dobije istu kaznu za zločine za koje je on odgovoran, Srbi će se s pravom pitati da li se pravosuđe u ovoj zemlji jednako odnosi prema svima.