Rijekom Trebišnjicom su, umjesto riblje mlađi kojom su uoči početka ribolovne sezone poribljene njene vode, potekle ogromne količine farmaceutskog otpada, a da bi slučaj bio gori, niti je otkriven krivac, niti je iko pozvan na odgovornost.
Najčudnije od svega je da su organi reda utvrdili da krivične odgovornosti i nema, jer nema posljedica ovog nedjela.
Ako se lijekovi i nisu rastvorili, jer su bili u tvornički zapečaćenim staklenkama i aluminijumskim folijama, ovaj se događaj nije izgleda mogao podvesti ni pod djela u pokušaju jer, eto, niko nije stradao.
Nije poznato da je u Trebinju neko odgovarao ni zbog prodaje stare hrane, a zelena se pijaca nalazi na centralnom gradskom trgu, neograđena, gdje se suvo meso vijori zakačeno na stoljetna stabla platana, suvi i svježi sir se prodaju bez rashladnih vitrina. Ni tu nema nikakve odgovornosti.
U Trebinju se, paralelno sa ovim događajima, mnogo računa vodi o drugoj vrsti čistoće, naročito o onoj koja se naplaćuje od stanovništva, pa se domaćinima koji slučajno imaju prazan stan, iako u njemu ne živi niko, pa samim tim tu niko i ne pravi smeće, odvoz smeća naplaćuje kao da je stan pun. To, doduše, nije slučaj i kada su u pitanju preduzetnici koji grade stanove i kojih je dosta neprodatih u gradu na Trebišnjici. E, slučaj ovakvog neplaćanja već jeste kažnjiv, pa ako baš nema elemenata krivičnog, onda sigurno ima prekršajnog djela.
Trebinjci, naravno, o svemu ovome uglavnom ćute i pričaju između sebe, pravdajući sve više oboljelih mladih ljudi od karcinoma višom silom, koja nas sve više šalje na hemoterapije i na nošenje perika.
Ne bi ih, čini se, začudilo i da se pored puteva, na riječnim obalama i obalama jezera stave natpisi - zabranjeno bacanje isključivo kućnog smeća ili - isključivo za farmaceutski otpad.