Tri sindikata u BiH, koji čine konfederaciju, upozorili su povodom Svjetskog dana dostojanstvenog rada da u našoj zemlji ovakav rad ne postoji i da su radnici robovi.
Nije bio potreban ovaj svjetski dan da se zaključi da radnička klasa ne ostvaruje svoja prava. Dovoljno je vidjeti koliko ih u industriji štrajkuje jer su radili i zaradili, a nisu dobili plate, doprinose. Rade po 15 sati koji im nisu plaćeni, a za uzvrat ne mogu ovjeriti ni zdravstvenu knjižicu. U Brčkom rade po 10 godina, a nemaju ni dana staža. I prosvjetni radnici su svoj dan obilježili u štrajku. Policija je u USK počela štrajk, a tu je i pola miliona onih koji se vode kao nezaposleni. Tu je i 53.000 otpuštenih.
Ne trebaju nam ni sindikati govoriti o tome da u BiH nema dostojanstvenog rada koji podrazumijeva rad od kojeg čovjek može da živi. Od njihovih konstatacija da je stanje loše, da poslodavci zloupotrebljavaju svjetsku krizu i da država mora poduzeti mjere radnička klasa ne može živjeti.
Zaključak okruglog stola Konfederacije sindikata BiH da sindikati moraju nastaviti još žešću borbu za poštivanje zakona i ugovora navodi na zaključak da je borba do sada bila žestoka. Koliko je to istina znaju obespravljeni radnici. Još je gori zaključak da će se od Međunarodne organizacije rada tražiti organizovanje konferencije na kojoj će biti sindikati, poslodavci i vlasti. Opet ćemo pričati, upozoravati, prijetiti, jer trenutno, sudeći po Savezu sindikata, ne postoji zajednički problem koji bi sve sindikate digao na noge. Nepoštivanje zakona, ugovora i sporazuma nije dovoljan razlog za akciju koja će zamijeniti prazne priče.