Nezavisni stav

Rudarska je tuga pregolema

Rudarska je tuga pregolema
Foto: N.N. | Rudarska je tuga pregolema

Rudnici u Federaciji koji su u koncernu "Elektroprivrede BiH" već dugo vremena nalaze se u ogromnoj krizi, dugovima, problemima i neizvjesnosti. U tome prednjače Rudnici Kreka u Tuzli, koji čine bitan dio elektroenergetskog sektora BiH.

Tuzla i njena okolina osuđene su na rudnike. Mnoge generacije odrasle su uz ugalj i jalovinu. Porodice su se rađale i prehranjivale od rudarskog hljeba. Izgradnjom Termoelektrane Tuzla šezdesetih godina prošlog vijeka započela je proizvodnja struje, koja je i dan-danas okosnica elektroenergetskog sektora u BiH. Uz električnu i toplotnu energiju, došlo je i zagađenje zraka, zemlje, vode, a godinama su veliki problem i odlagališta šljake i pepela u Bukinju. 

Rad Termoelektrane uslovljavao je dalje proizvodnju uglja na nekoliko rudnika oko Tuzle. Uglja ima, ali ima i problema koji se godinama gomilaju u Kreki te je na kraju dovelo do toga da je 111 uposlenika poslano kući na čekanje.

Među njima i djeca stradalih rudara u jami Dobrnja 1990. godine. Sindikati ogorčeni. Otvoreni sukob sindikata i menadžmenta Kreke i "Elektroprivrede" rezultirao je time da zajedno nisu obilježili ni godišnjicu najveće rudarske nesreće.

Međusobne optužbe svakodnevne su i to uglavnom preko saopštenja za javnost. Koliko se zaista ulagalo u rudnike, pokazuje činjenica da se u Mramoru ugalj još kopa lopatom.

Kakva je budućnost Kreke i ostalih rudnika u BiH, niko ne zna, kao ni šta će biti sa Blokom 7, čija je gradnja sve neizvjesnija.  Evropa okreće leđa uglju, a u BiH se to vidi kao budućnost. 

No, postavlja se pitanje vidi li se zaista? Ili samo niko naglas ne smije reći da je proizvodnja uglja, ipak, prošlost. Činjenica da Evropska energetska zajednica sve glasnije izražava nezadovoljstvo time šta BiH radi po tom pitanju pokazuje da, izgleda, stvari, ipak, idu u drugom pravcu nego što se predstavlja javnosti od strane vlasti i nadležnih javnih kompanija.

U čitavom tom haosu rudari se ništa ne pitaju.  Svaki dan silaze u jame sa strahom i uz pozdrav "sretno", nadaju se da će ih zaista sreća pratiti u utrobi zemlje.  Njihovo nezadovoljstvo i bunt sve su glasniji u zadnje vrijeme pa čak do te mjere da se spominje ponavljanje Husinske bune. Rudari lopate i krampe koriste za rad, ali izgleda ne boje se upotrijebiti ih ni za borbu za bolje sutra.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije