U jami "Haljinići" kakanjskog rudnika u subotu je poginuo 53 godine star rudar Mugdim Spahić. U ovom rudniku radio je tek godinu dana, a iza njega su ostali supruga i troje djece: Ajla, Amna i Iso.
Mugdim je jedan od 7.000 rudara u koje se ovih dana, u okviru borbe za pravo na gradnju novih elektroenergetskih objekata, a pod krinkom borbe za bolje sutra rudara koje bi inače trebalo otpustiti, zaklinju svi: resorni ministri, vlasnici medija, tajkuni, zločinci... A na mjestu gdje je Mugdim poginuo pojavio se samo jedan predstavnik vlasti! Resorni ministar tek kaže da je čuo za nesretan slučaj, ali i podsjeća da je on kao ministar uradio sve da rudnici stanu na svoje noge. Jasno je da predstavnici vlasti "ne znaju šta je mrak, gdje đavoli se kote i tri planine pritišću vrat" i gdje rudari "traže srce zemlje stare i sunce za rudare".
Ovo nije ni prva ni posljednja pogibija rudara u BiH, jer se stanje u rudnicima ne mijenja godinama, a oprema je samo starija i manje pouzdana, nikako bolja, novija, savremenija... Ne pozdravljaju se oni bez razloga sa "Sretno".
Ovaj rudnik je u stopostotnom vlasništvu FBiH, koja je još 2004. godine donijela plan za restrukturiranje rudnika kako bi oni opstali, a da do sada niko nije ispoštovao svoje obaveze iz ovog plana. U rudniku radi više od 2.000 radnika, što je mnogo više od potrebnog broja uposlenika.
Moguće da se istragom ispostavi da je razlog ove smrti nepažnja rudara na radnom mjestu, ali jedina važna činjenica je da je ovaj pedesettrogodišnjak poginuo na radnom mjestu obavljajući svoj posao, a ne igrajući fudbal na pauzi. Ovdje prestaju sva opravdanja odgovornih!