Povratak vladike Grigorija u Mostar vjernicima je donio novu snagu i nadu u bolje sutra. Stado je opet dobilo svoga, zbog neprilika odbjeglog, pastira i zasigurno dolaze bolji dani, kako za one koje vladika zatiče na svojim ognjištima, tako i za one koji će za njim doći u Mostar. A doći će. Vjernici će se vraćati svjesni univerzalne biblijske poruke da stadu koje se okuplja oko svoga pastira ne može ništa biti.
"Od danas će vaš episkop uz vas intenzivnije biti, milošću Božijom se truditi da vam bude potpora i duhovni oslonac i u zajednici s vama dijeliti dobro i zlo, radost i tugu", poručio je Grigorije okupljenim vjernicima.
Upravo ta duhovna dimenzija, snažno obećanje vladike da će više biti uz svoje vjernike, da će s njima dijeliti prilike i neprilike, najviše obećava i raduje.
Raspršeni vjernici ponovo dobivaju oslonac, što ih čini sigurnijima i stabilnijima. Drugo, što se također vraća s episkopijom i vladikom, je nada da će doći bolje sutra za sve građane Mostara.
Da će rame uz rame, kako je to bilo stoljećima, uz Neretvu živjeti tri naroda, gledati se očima ljubavi i ljudskosti, a s gadošću se osvrtati na vremena kada se tu sukobljavalo, a kroz povećalo prebrojavala krvna zrnca. Nisu Stari grad, ugodna klima i zemljopisni položaj jedino što čini Mostar lijepim.
Ono što ga uistinu krasi i daje mu dušu su njegovi narodi i različitosti među njima. Različiti običaji, različite bogomolje, različite kulture grad na Neretvi čine lijepim. Kada bi nestalo bilo kojeg od naroda koji ovdje žive, Mostar bi ostario, proružnio se, zastranio.
Zato je vladikin povratak donio nadu da su prošla vremena kada se zbog različitosti činilo zlo, a došla vremena kada se različitosti počinju prepoznavati kao najveća ljepota Mostara, koji je zaslužio postati moderan grad, čijim će stanovnicima na mjestu stanovanja svi zavidjeti.