Banjalučki Gradski odbor SDS-a raspušten je treći put za nepune dvije godine. Time se teška situacija, da ne kažem agonija, najveće opozicione stranke u Banjaluci nastavlja.
Kako to već biva u praksi, novo raspuštanje će neminovno dovesti do novih raskola i vjerovatnog osipanja dijela članstva. Međutim, možda više od odluke da bude raspušten Gradski odbor SDS-a, čije je aktivnosti, istini za volju, u Banjaluci malo ko i primijećivao, interesantniji su razlozi i način na koji je to učinjeno.
Iz same činjenice da odluku o raspuštanju niko od funkcionera SDS-a nije voljan da komentariše može se zaključiti da razlozi za ovaj korak nisu bili samo nezadovoljstvo njegovim radom.
Niko u SDS-u nije voljan da objašnjava zašto su u partiji u Banjaluci narušeni međuljudski odnosi koji nikako da se stabilizuju još od kako je na čelo partije došao Mladen Bosić.
Ćutnja u SDS-u otvara i niz pitanja: da li se možda neko plaši da priča bez odobrenja nadređenih, da li je nekog u SDS-u možda strah od jake baze u Banjaluci, da li neko namjerno rovari u stranci i na kraju da li postoje uticajni ljudi koji bi mogli zaustaviti agoniju najveće opozicione partije u RS.
E, sad tačna je konstatacija funkcionera da se radi o unutarstranačkom pitanju. Međutim, taj argument ne može da bude opravdanje ćutanju u stranci koja pretenduje da se vrati na vlast, jer ona treba da ima bar toliko brojno članstvo koje ne može da se informiše samo na zatvorenim sastancima.