Sjednica Međudržavnog savjeta BiH i Srbije nije nikada održana. Svi oni koji su dužni da sprovode spoljnu politiku rekli bi da to nije tačno i pozvali se na sjednicu iz februara 2005. godine, iz doba Borislava Paravca, tadašnjeg predsjedavajućeg Predsjedništva BiH.
Od tog februara Srbija je prešla put transformacije od SR Jugoslavije, preko državne zajednice Srbije i Crne Gore, pa do sadašnjih okvira o kojima se raspravlja na najvišem nivou, tačnije u Savjetu bezbjednosti UN-a. Upravo ovakvo stanje u susjednoj državi, koja je granat mira u BiH od 1995. godine, trebalo bi da bude predmet interesovanja predstavnika vlasti u BiH. Trusno tlo u Srbiji sigurno može poljujati stanje u svim zemljama regiona, a BiH tu zauzima posebno mjesto jer je najmanje 30 odsto srpskog stanovništva, a trećina u bh. vlasti, su Srbi.
Ko je, onda, kriv što je zapelo u odnosima sa Srbijom? Da li samo neodmjerene izjave bivšeg ambasadora BiH u Beogradu Željka Komšića i aktulenog šefa dražave? Ko je branio predsjedavajućem Savjeta ministara Nikoli Špiriću da ode do Beograda barem jednom u godini koja je za nama? Njegovom prethodniku Adnanu Terziću branili su - ali je išao. Član Predsjedništva iz RS Nebojša Radmanović poručivao je sa TV ekrena prije pola godine svom kolegi Harisu Silajdžiću da će zajedno otići u zvaničnu posjetu Beogradu. I? Ostali su samo još telefonski kontakti ministara inostranih poslava dvije zemlje, a to sluti i izmjene Bečke konvencije zbog SMS diplomatije.