Sarajlije su dobile drugu prodavnicu za siromašne i to je, sigurno, jedan od razloga zbog kojih im stanovnici ostalih bh. gradova u egzistencijalnim problemima mogu pozavidjeti.
Na stotine kandidata za mušterije u ovoj trgovini već je prijavljeno, a oni koji nisu imali tu privilegiju da budu uvršteni na spisak, čekaće da se otvori neka nova takva radnja.
Da nije tužno, bilo bi smiješno da se ispred jedne takve trgovine oformi maratonski red.
Penzioneri i nezaposleni, očigledno, nemaju više izbora i spremni su se i sukobiti sa "konkurentima" koji bi im u ovakvoj prodavnici "ispred nosa" ujagmili hljeb koji košta prihvatljivih 0,85 KM.
Armija socijalno ugroženih širom BiH sigurno bi pozdravila da i u mjestima gdje oni žive mogu kupiti artikle jeftinije do 50 odsto, ali ih to, ionako, niko ne pita.
Tragična je činjenica što red ispred novootvorene socijalne prodavnice u sarajevskom naselju Dobrinja najvjerovatnije neće podstaći vlastodršce da podrže otvaranje ovakvih objekata i u ostalim dijelovima BiH.
Tobože, ako ih upitate da li su za to da ovakve radnje dobiju i drugi gradovi, potvrdno će klimnuti glavom, no, kada kao potpitanje postavite koliko će novca za to obezbijediti, sa odgovorom će okolišati "kao kiša oko Kragujevca".
Pojedini političari za mjesec zarade onoliko novca za koliko se "obični" čovjek znoji pola godine, pa zato nije ni čudno što su ulje, pasta za zube i deterdžent za pranje garderobe za neke građane postali luksuzni proizvodi.