Obnova saborne crkve svete Trojice u Mostaru za grad na Neretvi, ali i cijelu BiH predstavlja više od puke obnove vjerskoga objekta. Obnova saborne crkve stoji u istoj ravni s obnovom mostarskoga Staroga mosta, jer radi se o simbolima suživota, pomirenja i tolerancije o kojima toliko puno pričamo.
Činjenica da su u subotu navečer prezentaciji projekta obnove nazočili brojni politički, ali i vjerski dužnosnici, uliva nadu u istinsku mogućnost suživota. Tako, primjerice, svaku pohvalu zaslužuje gesta odvjetnika i jednoga od čelnih ljudi mostarskoga SDA Faruka Ćupine, koji je donirao značajnu svotu novca za obnovu crkve. Upravo je to put kojim treba ići cijela država.
Obnovu saborne crkve ne treba gledati kao obnovu pravoslavne bogomolje. Treba ju gledati kao obnovu kulturnoga blaga cijele BiH. Apsurdno je da se kroz slučajeve zaštite kulturnoga ili prirodnoga bogatstva (Stari most u Mostaru, Jajce ili špilja Vjetrenica) proizvode politički problemi ili, preciznije, skandali.
Nikomu ne bi trebalo biti u interesu od kulturnih bogatstava stvarati skandale, ali se ipak stvaraju. U korijenu tih skandala je, naravno, kao i uvijek, novac. I upravo zbog ljudi skučenih vidika, kojima je novac na prvome mjestu, u našoj zemlji još vlada jako nepovjerenje i među narodima i među religijama i među ljudima općenito.
Stanovnici naše zemlje moraju postati svjesni kako su saborna crkva, špilja Vjetrenica ili Stari most bogatstvo koje pripada svima nama.